PonekadPomalo

Ovo je jedan lijep, sarmantan i ponekad stidljiv blog...

30.11.2017.

Aruba

Budjenje u cetiri ujutro, umivanje, kafa, taxi u pet, u avionu u sedam (povratna karta iz DC-a $700), presjedanje u Miami-ju, jebo Miami, kaze da sam 12 gate-ova razlike, pola sata hodanja, novi avion, vezite se polijecemo, jos neka tri sata leta, pogled kroz prozor, bijeli pijesak, tirkizno more, uzbudjenje raste, dobro dosli na Arubu, jug Kariba, skoro pa Juzna Amerika...




Prije nego sto nastavim sa Arubom, da se malo vratim na Karibe generalno. Kada sam otisao dole prvi put prije nekih deset godina, bilo mi je tesko priviknuti se na ideju da je zima vise geografski pojam, a manje godisnje doba. Par puta od tada napisah da je najveci problem Evrope sto nema Karibe blizu. A zaljubljen sam u kompletno otocje. Pored standardne price o vjecitom ljetu, boji mora, pjescanim plazama i palmama, svako ostrvo je specificno na svoj nacin. Puerto Rico mi je pravo drag jer ima i istoriju i kulturu (San Juan je prelijep), ima prirodu od pustinje, preko dzungle, do Flamenco plaze koja je jedna od najljepsih. USVI ima naljepsu boju mora koju sam vidio. Bahami su prelijepi jer se moze skakati sa ostrva na ostrvo (bukvalno se moze kajak voziti izmedju) i krece se od malih ostrvcadi, do Nasau-a koji je veliki grad. Jamajka je pravo cudna, sa lokalcima koji su pravo dobri (ako nije Kingston u pitanju), odlicnom jerk piletinom, pa sve do rijecica sa vodopadima gdje se moze kupati po cijeli dan. Dominikanska Republika je poznata po all-inclusive resortima, Mexico ima bruku hramova koji se isplate obici, Cayman Islands po bankarskom sistemu, ali i odlicnim beach barovima, Honduras ima Isla Roatan, sa nevjerovatnom Paradise Beach, itd itd. Uglavnom, poenta price je da svako ostrvo ima neke svoje specificnosti. Jos samo da spomenem Cartagenu, Kolumbija, koja je isto tako na Karipskom moru, i to je jedan nevjerovatan grad, toliko istorije i kulture, sa najopustenijim ljudima na svijetu, definitivno preporucujem za posjetiti.

Pa da se vratimo na Arubu.

Izlazak sa aerodroma, uzimanje rant-a-car-a, odlazak prema prvoj destinaciji, airbnb kuca sa svojim bazenom ($150 noc), brzo presvlacenje, sjedanje u auto i za deset minuta smo na Eagle Beach-u, navodno jednoj od najljepsih plaza na svijetu.



Iskreno, meni se i nije nesta previse svidjela plaza, davno sam odustao od tih velikih plaza, preferiram manje, sa manje guzve. Ali hajde, plaza je plaza, kafana je kafana, pogotovo ako je ista na plazi, pa se tu i sjelo i udarilo po pivama, bebi pivama, klopalo se, prosetalo, i vec je 10 sati, lagano piskiti pa spavati. Kad smo kod bebi piva, pravo zanimljiva stvar, vecina piva i po kafanama i po prodavnicama je 0.22l, ono bukvalno dva gutljaja i gotovo. Zadnje vecer nadjoh normalnu pivu od pola litre, pa uslikah obje, cisto poredjenja radi.




Novi dan, nova plaza. Vrijeme je za ribice, kornjace i ostale morske zivotinjice, uz nadu da nema ajkula. Plaza se zove Boca Catalina, i apsolutno je predobra za ronjenje. Nadje se mjesto u hladu, izbaci dodatni peskir na plazu, peraje i maska u ruke i ostatak dana se provede vise pod vodom a manje na plazi. Na istu se izadje samo da se obrisu ruke, zapali cigara, popije piva i idemo opet nazad u vodu. A u vodi milion ribica svih boja i oblika. Bila je jedna bas velika, lici na sarana i dok se hrani zaleti se glavom u kamen i lupi se dobro sa otvorenim ustima. Ili naleti kornjaca, pa je pratim jedno pola sata, roni po samom dnu da bi svakih 3-4 minute izronila tacno tri puta zaredom da uzme vazduh. Sami kornjaca i ja, zao mi je sto nisam imao nista da zapalim u tom momentu.
Nazalost, nisam imao podvodnu kameru, tako da nisam mogao slikati ispod, ali evo vam par slika plaze i vode...






Pet poslije podne, sunce zalazi u sest, lagano idemo prema kafani na vodi, setamo plazama (zanimljiva stvar za Arubu, sve plaze, cak i one od hotela su javne, nema ogranicenog pristupa), i lagano dolazimo do Pelican Nest restorana, gdje provodimo jedno predivno vecer, koje je pocelo sa zalaskom sunca a zavrsilo uz litre popijenog vina. (slika ukradena sa interneta)




Zavrsismo sa vecerom nekada kasno i odosmo u laganu setnju.
Sada mala digresija. Spomenuh vec da je svako ostrvo specificno, pa da opisem malo bolje Arubu. U sustini, ja je nazvah Hawaii light. Samo ostrvo je poprilicno malo, nekih 100.000 stanovnika i apsolutno je posveceno turizmu. Nema nesta previse lokalne kulture, cak i sam grad Oranjestad je mali, bez nekih znacajnih znamenitosti, ali su tu zato hotel za hotelom, prodavnica za prodavnicom. Nikada nisam patio previse od brendova, ali je prosto nevjerovatno vidjeti sve velike svjetske brendove u relativno malom prostoru. S druge strane, priroda jeste nevjerovatna. Od toga da nisam nikada bio na ostrvu gdje je vecina obale plaze (ono, litice su uglavnom na sjevernoj strani, ali mislim da je preko 50% obale pjescana plaza), do suma kaktusa i njihovih Divi Divi drveca, pa sve do kokosovih palmi na svakom cosku. Zanimljivo je da tako malo ostrvo ima svoj jezik, Papiamento, koji je sastavljen od sedam jezika, i da svi uz taj jezik pricaju engleski, holandski i spanski. Isto tako, sve cijene su u dolarima, ali oni imaju i lokalnu valutu, mada te ruzno pogledaju kada placas u istoj. Lokalci rade od barova nagore, dok se vecina jeftine radne snage uvozi iz Venecuele koja je jako blizu. Kada putujem, volim posjecivati mjesta gdje se lokalci druze, ali ovdje sem jednog restorana, nisam nasao drugog mjesta kao to.

Uglavnom da se vratim na nasu setnju, prolazili smo s druge strane hotela, ulicom gdje su restorani, kafane i klubovi, sa poprilicno paprenim cijenama, recimo glavni obrok je oko $35, a piva je $8-$10. Takva mjesta smo izbjegavali, jer em je skupo, em je puno turista. Mislim da nigdje na Karibima nisam vidio vise turista, ali kao sto rekoh cijelo ostrvo zivi od toga i za to.

Dan tri, odlucimo da nam je dosta juzne strane i da ima sakrivena plaza sa talasima sjeverno, na Atlanskoj strani ostrva. Sjednome u auto, zalihe su u gepeku i krenemo na voznju od nekih pola sata (inace na cijelom ostrvu najdalja distanca je nekih 45 minuta voznje). U jednom momentu nema vise puta, idemo makadamom kroz sumu kaktusa, autic je mali, vec kontam kako bi guma mogla puci, ali prezivjesmo i to i skoro smo na plazi.
Prije plaze, evo vam kaktusi...




Odjednom, nije vise ni makadam, vozimo se po pijesku i iza krivine otkrismo predobru plazu, Andicuri Beach, koja je bila vrijedna sve i jednog kamencica na putu...






Tu se proveo dobar dio dana, mlatili smo se sa talasima, krili se u hladu, ispijali pive i kukali kako je zivot tezak :) Kasnije kada smo pricali liku koji je redovan na Arubi gdje smo bili, on nam rece da se ta plaza zove i Shark Beach, iz ocitih razloga, tako tesko da cu opet ici tamo :)

Anyhow, vec je pola tri, sjedamo u auto, nazad na nasu stranu ostrva, brzo tusiranje, opet u auto i na brodic, cisto da gledamo zalazak sunca sa istog.






Normalno, kokteli su bili ukljuceni u cijenu krstarenja, tako da smo do pola devet vec pokusavali da se sjetimo gdje nam je auto i nekako dobacismo do kuce, gdje nastavismo party pored bazena.

Rano budjenje, pakovanje stvari za dva dana, sjedanje u auto i sljedeca stvar koju znam je da se prijavljujemo u Renaissance Hotel. Razlog za ovo je nadasve praktican. Preko puta Oranjestada ima Renaissance Island, aka Flamingo Island, ostrvo koje je dzaba za goste hotela, a ako nisi gost onda se placa $100 po osobi da se ode tamo. Nas je troje bilo, platili smo noc u hotelu $250, sto nam je dalo pristup ostrvu na dva dana, tako da smo ustedjeli nekih $350 na nas troje. Hotel sminka, soba odlicna, devet je ujutro, mi vec cekamo u hotelu da nas brod pokupi. Ima mali kanal, fazon Venecije, gdje brodic udje u hotel, pokupi goste i za 15 minuta smo vec na ostrvu.




Dolazimo na Flamingo Island koji je, ako je Andicuri Beach prirodni raj na zemlji, a onda je Flamingo Island vjestacki raj na zemlji. Sve je napravljeno za ugodjaj gostiju, flamingosi trckaraju po plazi (neko upita, ne kake puno i ne smrdi sekunde), ogromne ribice plivaju potokom, iguane se lijeno suncaju medju gostima (ima ih milijardu, pogotovo malih, mislim da ih izvoze kada porastu). Da ne bih previse pisao kako smo proveli sljedeca dva dana, postavit cu vam par slika...
















Kad smo se vracali u hotel, otisli bi do sobe da se presvucemo, uz pogled na hotel i more




Te bi onda otisli na happy hour u hotel bar sa live DJom




Vec spomenuh da je Aruba pravo skupo mjesto, tako da moram iskoristiti momenat da se zahvalim apsolutnom heroju naseg putovanja, bez kojeg bi isto bilo puno skuplje, ili bi svi momenti na plazi bili malo tuzniji uz nedostatak alkohola...




Nas hladnjak, neka mu je vjecna slava i hvala :)

Anyhow, zadnju vecer provedosmo u lokalnom restoranu, Zeerovers, gdje odes sam da izaberes koji komad frisko ulovljene ribe hoces, onda gledas kako je kuhaju i na kraju ti je donesu. To je bilo jedino mjesto koje sam nasao gdje je bilo vise lokalaca nego turista, sto se vidi i po cijenama (ribe i skampe za tri osobe $40, casa crnog vina $4). Predobro mjesto za zalazak sunca i jako finu, pozitivnu domacu atmosferu (ukradena slika)...




Sesti, zadnji dan, budjenje, pakovanje, odlazak na plazu, dva sata kupanja (sa kornjacama opet), opet kuca, tusiranje, aerodrom, jedno presjedanje, spavanje u avionu i u 11 navece smo u DC-u. Cuko mi se obradovao, naspavah se u svom krevetu i danas na poslu napisah jedan poduzi post, izvinjavam se ako je pegla citati...

PS. Za kraj moram dodati jos dvije slike :)



14.06.2016.

Crtice

Nije me bilo odavno. Nego, gledam danas Bakira kako 20 godina kasni, i uz duzno postovanje prema zrtvama, spinuje od zene i ostalih korupcija. Isto tako citam Miljenka kako se tudjim pricama dodvorava nama, a opet price barem 20 godina stare. Milorada odavno ne pratim, ali ponekad uhvatim poneki vjetar od naslova gdje vidim da jos uvijek iste gluposti prosipa. Sve je to neki ogled iz americke perspektive, gdje kada god posumnjam u Trumpa, vidim nad kao primjer svih stvari koje idu ka spinu, nevazno da li si politicar, levat ili pak novinar... Sve u svemu, uvijek ista prica od strane marginalnij likova... Nego, ozenih se, opet :)

09.03.2016.

Nisam vas odavno pozdravio

Pozdrav iz Puerto Rico-a :) Dosla mi Plavo :) P.S. Postao sam Amerikanac jucer...

21.01.2016.

Ona jutra...

Kada sam sam sebi smijesan...


Evo vam pjesmica...

17.01.2016.

Ziv sam

Ali uglavnom sutim. Sutnja je zlato. Zlato je zuto. Svaki muto nosi zuto. Ne budi muto. Jeb'o vas Saban. Ali petica za trud. Nedostaje mi Sarajevo, puno...

31.12.2015.

Novogodisnja...

2015. je pocela sa sarmom, kao sto i dolikuje. Stavise, sarma je fino odlezala, tako da je bila i ukusnija nego inace, jako mekana, uz odgovarajuce popratne stvari tipa kropir pirea i hladne supe od cvekle. Doslo par ljudi prvog januara, sjelo se, malo pojelo, malo popilo, ono, jako lijep nacin da se proslavi prvi dan nove godine.


I onda je sve otislo u picku materinu.


Zapravo nije odmah, bilo je tu jos nekih pola godine tihe patnje, finih momenata, ne tako finih momenata, nekih lijepih putovanja i dragih ljudi, bespotrebnih planova za buducnost, ideja, akcija, uzbudjenosti, letargije, uglavnom gubljenja vremena.

Razvod kao takav nije problem, stvari dodju i odu, ljudi se pokrenu i stanu, jedan od onih zivotnih fakata. Problem je bio moja reakcija na to. Napisadoh jedan jako fin post o tome kako se pazim, kako ne zelim da zaplivam duboko, kako bih se trebao posvetiti sebi, bla bla bla.

Period rane naive.

Naleti tu djevojcica o kojoj sam pisao, koja pokrenu nesto u meni, promijeni me u momentu, mada je nikada ne poljubih. Ostadosmo prijatelji, sto je jedna od pozitivnijih stvari u protekloj godini, ali ja odoh dalje svojim putem, putem u ludilo. Zaljubih se opet, egzotika me jebade pravo, onaj stereotip kada razveden lik prvo nabaci tetovazu, pa onda nadje sebi 22-godisnju Azijku, koja ga na kraju slomi (lomi me jos, ali nece dugo), te nakon jos jedne emocionalne epizode ode u drugu krajnost, onu gdje dok pijem jutarnju kafu shvatim da djevojka koja je provela noc vise nije tu, i ne padne mi na pamet da je pitam gdje ode. Kazu mi ljudi da sam na godisnjem , da trebam to istresti iz sebe i mislim da je vrijeme da veceras zavrsim sa tim ludilom. Jos jedno vece 2015. godine i onda se vracam sebi. Negdje u medjuvremenu sam izgubio muziku, sto se vise nece ponoviti. Muzika je bila ta zvijezda vodilja cijeli zivot i vrijeme je da joj se vratim.

Da ne bude sve crnjak, bilo je tu i jako dobrih stvari. Moja putovanja su uvijek posebna stvar, tako da iskoristih ovu godinu da posjetim Dominikansku Republiku, New York, New Orleans, Floridu dva puta, Sarajevo normala, jedno meni jako drago selo na Korculi, planine, sume i jezera istocne obale, te na kraju, kao kruna godine Cartagena, Colombia. Onaj momenat kada sjedim na obali Jadrana sa roditeljima, uz flasu vina, ili onaj momenat kada sam izgubljen u smaragdno zelenim potocima Floride sa jednom divnom djevojkom su vrijedni svih sranja 2015. godine. Isto tako, sto sam stariji, sve se blize osjecam svojoj porodici, moji roditelji, buraz i njegov mali su mi najvazniji ljudi na svijetu, i koliko god ja daleko bio, njihovo zdravlje i sreca mi mnogo znace.

U 2016. vama svima zelim puno zdravlja i srece, a samom sebi da nadjem muziku, smanjim poroke (sa naglaskom na alkohol i zene) i da napokon zaradim taj prvi milion, za sta sada mozda imam i realne osnove, ali o tome neki drugi put...

Sutra ne pravim sarmu...

Evo vam par slikica i jedna pjesmica...

Puno vas voli i pozdravlja, Vanjic.








17.12.2015.

Putnicka...

Ima nesto specificno, taj jedinstven osjecaj, kada je covjek na 10000 metara, pije vino, mezi neku losu klopu i pise post online... Nebitno, odoh u Cartagena, Colombia... Adios :)

15.12.2015.

Naletjeh slucajno...

A mislim da je bitno podijeliti. Predobar tekst, pogotovo treci dio...



Scream for me Sarajevo

02.12.2015.

Nego, znate Vanjica?

Jebo ba Vanjica...

26.10.2015.

Zdravo, ja sam Vanjic, genijalcina...

Za komplikacije, of course :) Sretan vam ponedjeljak... Btw, sjedim jucer u kafani, gledam tekme, i pita me konobar hocu li trecu pivu, rekoh trecu nikada ne narucujem prije ponoci, ali garant je u Australiji vec ponoc, pa daj mi je... Daleko je, Australija mislim ;)


Stariji postovi

PonekadPomalo
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930