PonekadPomalo

Ovo je jedan lijep, sarmantan i ponekad stidljiv blog...

23.01.2015.

Ode nam blogger.ba

Nije da cesto pisem u zadnje vrijeme, ali sam opet poprilicno vezan za svoje blogove. Ima tu dosta istorije (i geografije), te sam ponekad znao naletiti ako nista drugo da procitam neki od starih postova... Od prvog marta toga vise nema, bas bezze...

02.01.2015.

Novogodisnje rezolucije...

Prestajem piti, pusiti, kockati se, prestajem jesti nezdravo, idem u teretanu svaki dan, zaradit cu prvi milion, pokazat cu svijetu svoju genijalnost. Jest' aha...

07.12.2014.

Kopija nije original...

...Ali nisu ni losi momci, stavise. Fin nacin da se provede petak...

24.11.2014.

:)

27.10.2014.

Problemi, zivotni...

Spomenuh vec negdje da imam cuku (Snoopy, najsladji)... Sada, Snoopac je pravo cudan cuko. Potrosio sam bogatstvo na psece poslastice, on nece nista da pogleda. S druge strane, mrkvu je mlatio k'o lud. Dalje, onaj momenat kada proba sir, tada batali mrkvu. Ali hajde, sve kontam ima sira, a valjda ce se i na mrkvu vratiti. I onda ovaj vikend okrenusmo janje. Sada nece ni sir, ni mrkvu, ni svoju hranu, samo janje trazi... Treba meni trajni razanj instalirati, nema mi druge...

21.10.2014.

Prenese me nesta...

Ubijen dosadom i dokolicom, odlucih zrtvovati pola sata zivota i baciti pogled na tu Neletovu knjigu, Dernek u Sarajevu. Ima i par mjeseci kad prokomentarisah kako mi nije jasan lik, jos uvijek bije neke bitke od prije 20 godina, vezujuci se (pozitivno ili negativno, svejedno), za grad s kojim ga jos vezu (redom nabrojano), naglasak, neke davne pjesme i ta njegova nostalgija. Spomenuh ja u toj raspravi da bi mu bolje bilo da se nauci zivjeti u novom gradu, nego sto potencira haman nepostojece veze sa necim iz proslog vijeka, gradom koji je davno nekada raskrstio sa Neletom. Normalno, kada covjek ima samo pola sata da dobije uvid u necije djelo, onda se nece fokusirati na stvari (odredjene vremenskim periodom u ovom slucaju) gdje se i moze sloziti sa autorom, nego na one stvari gdje se misljenja mimoilaze. U skladu sa tim, odmah se bacih na citanje dijela knjige o Neletovom odlasku. I da ne duzim previse, tu je pisac skontao da ce ga strijeljati ako ostane, jer je Srbin normalno, kao sto su strijeljali i sve ostale vidjenije sarajevske Srbe (zadnji dio je moje logicno razmisljanje), te se on na vrijeme odluci ispaliti, jer su ulice bile pune nekih novih ljudi koji su svercovali devize i kalasnjikove. I kako su mu najbolji jarani okretali ledja i sve ostale gluposti kojima pokusava sam sebe uvjeriti u nekada davno izrecene lazi. Ono, standardno preseravanje... Sve u svemu glupa prica, ali hajde, nisam imao nista pametnije da ubijem vrijeme izmedju posla i kafane. Da svedem u par recenica, razlog zasto pisem ovo je zato sto Nele kuka da ga ljudi smatraju agresorom i pita se kako on to moze biti. Pa rekoh da mu odgovorim. Nisi ti Jankovicu agresor, ti si samo supak...

17.10.2014.

Jesen

Nisam ja neki pretjerani ljubitelj ovog godisnjeg doba, ali sto je danas prelijep dan, tesko je i opisati. Da nisam ovako prokleto mamuran, sjeo bih na motor i ispalio se negdje...

01.09.2014.

Dijasporska (oli vam patetika nazor)

Vratih se jucer iz Sarajeva, ono standardica, dobar put bio, malo porodica, malo raja, vapice, remo, riba, vino, pravo dijasporski. Ide onda 13 sati letenja i lutanja po aerodromima, dolazak kuci, zaljevanje cvijeca, igranje sa Snoopijem, najsladjim (i sad me grize, ne da mi pisati), nesanica izazvana vremenskom razlikom, sve u svemu, uvijek ista prica.

Negdje kroz sve to, naletih na text ili dva, jedan od Hemona, drugi zaboravljen o slicnoj tematici, dijasporskom dolasku u Sarajevo, nekim sitnim stvarima na koje naletimo kada smo tamo i nekoj vjecitoj borbi za necim, valjda definisanjem identiteta, kulture, jezika, kojima pripadamo. I pise tu Hemon, onako lijepo kako samo on zna, o tim sitnim momentima, o konverzacijama koje su nam se svima desile, stvarima kojima se nema nista ni dodati, a ni oduzeti.

S tim malim detaljima fakat nemam problem, opisao ih je vise manje tacno onakvim kakvi jesu. Problem koji imam je sa trazenjem dubljeg znacenja. Da odem i korak dalje, problem koji imam je sa pojmom dijaspora. Fakat mi nije jasno sta to znaci. Moze biti da je to iz razloga sto se ne uklapam u taj stereotip (sjedim neki dan sa ekipom sa kojom se i ne druzim precesto, i ono ide prica o dijaspori koja dolazi za SFF, sta valja a sta ne, i ja se kao pobunim, halo rekoh tu sam, ne mozete nas dijasporce kritikovati, i dobijem odgovor u fazonu, jebo tebe, ti nisi dijaspora). I to sam cuo milion puta. Ja nisam dijaspora. Ja sam samo lik koji zivi u drugom gradu, nista vise, nista manje.

Moja zena je iz Seattle-a. Zivimo u DCu. Da bi dosla kuci, treba joj nekih 6-7 sati (sto hoce da kaze jedno 5-6 sati manje nego meni). Ide u Seattle jednom ili dva puta godisnje. Redovno se cuje sa roditeljima i prijateljima, ali je u medjuvremenu napravila sebi zivot ovdje u DCu, gdje ima nove prijatelje, gradi karijeru, pokusava biti sretna. Mozda ce dogodine zivjeti u DCu, mozda cemo se preseliti u neki novi grad, zavisi kako nam grah padne. To je najstandardnija prica ovog grada. Velika vecina ljudi koji ovdje zive imaju apsolutno istu pricu. I ja zajedno sa njima. Gdje je razlika? Jesu li i oni dijaspora u svojoj zemlji? Ili su samo ljudi koji zive u drugom gradu?

Mislim ono, o cemu mi pricamo? O tome da zivim u drugacijoj kulturi, da pricam na drugom jeziku, da me neka ekonomska situacija dijeli od Sarajeva (ovo zadnje nikada nije ni implicirano, a kamoli spomenuto). Meni su i nove kulture i novi jezici bogatstvo koje posjedujem, a nikada razlog da se osjecam rastrgnut izmedju dva svijeta (koja crna dva svijeta, gdje je tu to globalno selo?)

Kaze Hemon, pitaju ga ljudi kako je tamom u njegovom slucaju u Chicagu. Nekada prije jedno deceniju, Doma, moj jaran se preselio privremeno u Lukavac, posla radi. Ja jos zivio u Sarajevu, pa ga ponekad znao i upitati kako mu je tamo. Morat cu ga jednom pitati da li je nalazio dublje znacenje u tom pitanju (donekle banalizacija stvari, ali opet isti princip).

Nekada davno, u kamenom dobu, telefon je bio pravo skup, pa ako hoces nekome da se javis, pisala su se pisma. Pa pismo putuje jedno dvije hefte, pa dok osoba kojoj pisemo se nakani da odgovori, pa onda opet dvije hefte da dodje pismo nazad, sve ukupno preko mjesec i kusur. I normalno da je to stvaralo otudjenost kod ljudi, iz cisto tehnickog razloga, tj. nemogucnosti komunikacije. Danas uzmem i telefon i na 12 razlicitih nacina komuniciram sa svima s kojima trebam na dnevnoj bazi. Super scena, dosao ja u Sarajevo, sjeo s roditeljima na kafu i ono, jedino novo o cemu imamo pricati je kako mi je let prosao, jer se nismo culi zadnjih 18 sati.
Tako i sa prijateljima. Znamo sve price i o zivotima i o vremenu i o sportu, i o fucking politici i prije nego sto i rijec progovorimo. U isto vrijeme imam zivot ovdje u DCu, koji apsolutno ne mora biti odvojen od onoga u Sarajevu, jer ja sam ta spona, gdje mi se stvari desavaju, pa bilo to na jednom, dva ili pet kontinenata, kakve veze ima.

Jebiga, razumijem ja i Hemona, on dodje u Sarajevo, dodje auto po njega i vode ga od jednog VIP partija do drugog, mnogo ljudi koje zna iz vidjenja dodju da se pozdrave, pa onda i dodje do tih konverzacija o kojima pise, koje se desavaju s ljudima cijeg se imena mozda sjecas, a mozda i ne. S druge strane ja sjedim sa ljudima sa kojima sam odrastao, ljudima koji me znaju kao Vanjica, ljudima koji znaju kako disem, koji su uvijek spremni i nasmijati se i pozaliti se, i popiti, i poragovarati. Ali sve lagano, bez tezine i nepotrebnih pitanja, kao sto je i uvijek bilo.

Kao da nikada nisam postao dijaspora, kao da sam se samo preselio u drugi grad.

31.07.2014.

Mudrost rane večeri...

Sada nesta razmišljam, ne valja ni piva prehladna biti...

20.07.2014.

Spomenuh u proslom postu cuku (Snoopy, najsladji)

Pa upoznajte moju malu zvijer :)


Stariji postovi

PonekadPomalo
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031